Najčešće je svićar (kapetan) bio na straži. Svićar se bojao staviti na stražu nekog od družine da ne bi umoran zaspao. Najviše je povjerenja imao u sebe jer on je bio odgovoran a i najstariji u družini. Svićar bi sjeo na krmu i bdio da ih ne iznenadi vrijeme. Kad je bilo vrijeme sigurno, kad je ujutro bila lagana tramontana, a popodne maestral, onda se isto činila straža ali s manje brige. Ali kad je bila bonaca, vrijeme pred promjenom, onda je bilo napeto da te promjena ne bi uhvatila na spavanju. Preko noći može oluja ili jaka bura može zapuhati. I tako bi družina trudna zaspala, a svićar bi bacio tunju pod brod i bio bi lovio na ugore da ne bi zaspao. Tunja mu je bila vezana za ruku da mu se ne dogodi da zaspi jer često bi ga trznula ulovljena riba, najčešće ugor i to nga drži budnim. Umjesto budilice budili su ga ugori i brige za sigurnost broda i posade.

Autor: Joško Božanić

‍