Sjeveroistočni vrh njegov nad puntom Sijabod poznat je u usmenoj predaji ovdašnjeg puka po imenu Krajicino. Arheolozi utvrdiše da je to kasnoantička utvrda iz šestog stoljeća, podignuta zbog kontrole plovnog puta između dviju jadranskih obala. Ali, po legendi koja se do danas čuva u usmenoj predaji Komiže, ovu tvrđavu, na nepristupačnom brijegu pučinskog otoka Sveti Andrija, podigla je ilirska kraljica Teuta. Ta moćna ilirska vladarica, čija je mornarica u trećem stoljeću prije Krista, godinama opsjedala moćnu i debelim bedemima utvrđenu Issu u viškoj luci, ostala je do danas upamćena u usmenoj predaji, u brojnim legendama koje žive na ovim obalama i otocima u puku. To je ona mistična Kraljica Otoka, ili Krajica ol Otuk, kako je naziva arhaičan govor Komiže i njoj pripadajućeg otoka Sveti Andrija.

Iz te tvrđave, po legendi, ova je ilirska kraljica nadzirala kretanje brodova u ovim vodama te ih svojim hitrim lađama presretala i pljačkala, a sa zarobljenim mornarima provodila noći da bi ih potom bacala sa zidina svoje kule niz strme litice brijega. Tako kaže usmena predaja.

Uz tu legendu vezane su i fantastične priče o zakopanom blagu koje su kroz stoljeća tražile sve generacije stanovnika ovog otoka. "Ne da kraljica svoga blaga!" – kazao mi je pokojni barba Frane, najstariji član porodice Zanki s ovog otoka, kad sam posljednji put s njim razgovarao u kolovozu 1995. na Svetom Andriji. I nastavio je priču barba Frane, priču o davnom događaju kada je neki Felanda prije kobnog brodoloma, u kojemu je izgubio život, odao bratu u Komiži svoju tajnu o otkriću zakopanog blaga, ali ne i mjesto gdje ga je sakrio. Kada se ovaj Felanda sa svojim ocem vraćao na otok Sveti Andrija gajetom falkušom punom crijepa za pokrivanje novosagrađene kuće, dogodila se nesreća. Potopila se u nevremenu barka, utopili se ljudi, a s njima je potonula i tajna o zakopanom blagu. Kuću se više nije pokrilo - blago se nije nikad otkrilo. Oteto - prokleto! - kaže sažeto ovdašnja poslovica. A to prokletstvo otetog blaga legendarne Kraljice Otokâ kao da je stiglo i ovo mrtvo, bezimeno selo na Svecu, kako puk naziva ovaj pučinski otok Viškog arhipelaga. Tek pokoji komad crijepa znali su koji put primjetiti komiški ribari u svojim mrežama ili na parangalima kojima ribaju u blizini otočića Brusnik gdje je potonula gajeta Felandina. Taj brodolom značio je kraj života ove obitelji na otoku Svecu.

Autor: Joško Božanić

‍