Fragment iz rukopisne knjige Oceanska Hrvatska – Doprinos hrvatskih ribara svjetskom ribarstvu koju planira objaviti Književni krug, Split u 2021.

‘Dalmatia, those people, with fishing in their blood, knew nothing but that, and they created the art of fishing from Alaska to Magellanes Pass.’
Ante Dundov Kongo (Californian fisherman from Kali, Croatia)

Dalmacija, ti ljudi, kojima je ribnolov u krvi, nisu znali nišće nego to i oni su stvorili ribolov od Aljaske do Magellanesa.
Ante Dundov Kongo – Californian fisherman from Croatia

JAKOV KULJIŠ AMERIKANA: FISHERMAN FROM KOMIŽA AND HONORARY AMERICAN CITIZEN

THERE’S ALWAYS HOPE AS THE LIGHT IS OVER THE PROW!
For centuries on the prow of svjećarica (sea fishing boat using artificial light to catch fish at night) there has shone a light to catch pelagic fish. In the former times, the oarsman of this boat had to cut an enormous amount of pinewood by day to keep the fire burning all night on the prow. On the svićalo (iron grid positioned so that it stood out above the sea on the left-hand side of the prow) a fire of pinewood was lit. The light of this fire would draw schools of sardines, anchovies and mackerel. When the fish gathered in the dark night, attracted by the firelight, another fishing boat, with its own net, would envelop the fish and svjećarica. And then, the fishermen from the shore would haul the net towards shallow waters. People have fished in this way since ancient times.

The term šijavac means the oarsman in light boat and that word originates from the verb šijavat which means ‘to row backwards’. In those times while the fire was burning on the prow, the oarsman had to maintain his boat’s position all night, rowing against the wind and back water so that the wind which blew from the stern carried the smoke and flames away from the boat, over the prow. Had he rowed towards the wind, the flames and smoke would have entered the boat and it would have been impossible to survive in it. And so that oarsman, by day, cut pinewood and, by night, rowed till dawn regardless of whether there was fish or not below his fire because There’s always hope as the light over the prow! - as the old Komizian saying goes. And so it went on for centuries. Today this would be an unbelievably laborious task. And the problem was, that due to the constant cutting of pine trees, the forests could not be renewed and consequently, many of our islands were left bare. People from Komiža were even forced to go to Italy to buy pinewood on the peninsula of Gargano. With their traditional cargo boats (bracera) and their peculiar fishing boats (falkuša), they brought to Komiža pine wood for the night fires for fishing and also for boat building as the hills of Komiža were barren from constant woodcutting which had lasted for centuries.

IVAN DELLAITTI’S ACETYLENE LAMP
Lime carbide was discovered in America in 1891. In contact with water, it produces acetylene gas which burns and gives off a shining light. This discovery enabled numerous uses of carbide in lighting.

In 1898, as Petar Lorini writes1, Ivan Dellaitti from Senjska Rijeka invented a device for the production of acetylene gas from carbide and constructed the first fishing lamp. Now he had to test his invention and convince fishermen that his lamp was better and more efficient than the traditional light of pinewood fire.

Petar Lorini helped Ivan Dellaitti by participating in experimentation. He approached the Maritime Office in Trieste for help and the Office demanded that he should test his invention practically. Petar Lorini then organized an experiment in Sali on Dugi Otok. On this occasion he writes: ‘We will never forget what we experienced at the moment we lit the first lamp in our own home town, that is, when the first ray of acetylene light fell from our hands onto our beautiful sea! Our hearts filled with pride, our eyes shone as we watched the crystal clear sea lit up by our new lamp and from the depths of our soul we cried heartfelt thanks: Glory to God! The day of the poor fisherman has finally arrived. Our fishing livelihood has been saved.’

1 Lorini, Petar, 1995, page 127

KOMIŠKI RIBAR JAKOV KULJIŠ AMERIKANA – POČASNI GRAĐANIN AMERIKE

UVIK JE NADE DOK JE SVIĆALO PRIKO PROVE!
Stoljećima je na provi svjećarica u lovu plave ribe gorjelo svićalo. Veslač u svjećarici morao je tokom dana iscijepati golemu količinu borovine koliko je potrebno da bi cijelu noć na provi svjećarice gorjela vatra. Na svićalu (željezna rešetka koja bi se postavila tako da strši iznad mora s lijeve strane prove svjećarice) zapalila bi se vatra od borovih cjepanica. Svjetlom te vatre svjećarica je privlačila jata sardela, inćuna i skuša. Kad se riba zgusne u tamnim noćima pod vatrom svjećarice, leut bi zapasao mrežom ovu barku sa svjetlom, a mrežu bi onda ribari s obale vukli prema plićaku.

01 svicalo

Foto: Svićalo - najstariji tip ribarske svjetiljke – željezna rešetka, ložište gdje je gorjela borovina na provi svjećarice. (T.Šoljan 1942.)
Photo: The oldest type of lamp for night fishing - iron grid on the prow of the boat where a fire of pinewood was lit (T. Šoljan 1942)

I tako se lovilo od prastarih vremena. Naziv šijavac označuje veslača u svjećarici, a ta riječ dolazi od riječi šijavat što znači veslati unatrag. U vrijeme svićala, kada je na provi gorjela vatra, veslač je morao cijelu noć održavati poziciju barke veslajući nasuprot vjetru i to natraške kako bi vjetar koji puše s krmene strane nosio dim i plamen izvan broda – preko prove. Kada bi veslao naprijed, na vjetar, tada bi plamen i dim nošeni vjetrom ulazili u barku i bilo bi nemoguće opstati u brodu. I tako taj šijavac danju bere i cijepa borovinu, a noću vesla do zore, bez obzira ima li ispod njegove vatre ribe ili je nema, jer uvik je nade dok je svićalo priko prove!, kako kaže stara komiška poslovica. I tako je to trajalo stoljećima. Danas je to zaista nezamisliv radni napor. A problem je bio i u tome što se šume borova zbog stalne sječe nisu mogla obnavljati te su mnogi naši otoci ogoljeli. Komižani su bili prisiljeni čak u Italiji kupovati borovinu, na poluotoku Gargano. Bracerama i velikim falkušama donosili su oni u Komižu borovinu za noćne vatre u ribolovu i za brodogradnju jer su komiška brda posve bila ogoljela od sječe borova koja je trajala stoljećima.

KARBIDNI FERAL IVANA DELLAITTIJA
Vapneni karbid otkriven je u Americi 1891. U doticaju s vodom on proizvodi acetilenski plin koji gori i daje sjajno svjetlo. To otkriće omogućilo je mnogobrojne aplikacije karbida u rasvjeti.

Godine 1898., kako piše Petar Lorini2, Ivan Dellaitti iz Senjske Rijeke napravio je stroj za proizvodnju acetilenskog plina od karbida i konstruirao prvu svjetiljku za ribolov. Trebalo je sada tu napravu provjeriti i uvjeriti ribare da je to svjetlo bolje i efikasnije od tradicionalnog načina svijetljenja pomoću vatre od borovine.

02 karbidna

Foto: Jakov Kuljiš iz Komiže patentirao je karbidnu lampu u USA 1903. godine. (T.Šoljan 1942.)

Petar Lorini pomogao je Ivanu Dellaittiju sudjelujući u eksperimentima. On se obratio Pomorskoj upravi u Trstu s molbom da pomogne a Uprava je zatražila da se taj novi izum dobro provjeri u ribarskoj praksi. Petar Lorini tada organizira eksperiment s novim svjetlom u Sali na Dugom otoku. Tim povodom on piše: «Ne ćemo za života zaboraviti što osjetismo pri času kad smo užegli tu prvu svjetiljku u svom rodnom mjestu, naime kad je prvi zrak acetilenskog svjetla iz naše ruke pao na to naše lijepo more! Srce kucalo u grudima, oko zablistalo gledeći u to prozirno more obasjano silom novoga svjetla, a iz pune duše došao na usta usklik zahvalnosti: Slava ti Bože! Svanuo dan našem bijednom ribaru; naše je glavno ribanje spaseno!»

2 Lorini, Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskoga mora, pretisak iz 1903., str.127. Dom & Svijet, Zagreb 1995.

KOMIŽANIN JAKOV KULJIŠ AMERIKANA S RIBARSKIM FERALOM U AMERIKU
Otprilike u isto vrijeme započeo je eksperimentirati s acetilenskim svjetlom i komiški ribar Jakov Kuljiš Amerikana. U njegovoj rodnoj kući u Komiži još postoji prototip karbidnog ferala što ga je on konstruirao prije odlaska u Ameriku. Komiža je u to vrijeme bila posve iscrpla sve zalihe borovine. Fotografije stare Komiže s kraja 19. stoljeća pokazuju u pozadini posve gola brda, pa je u toj situaciji Kuljišev eksperiment dočekan s velikim zanimanjem. Njegov izum brzo se raširio i pokazao se vrlo uspješnim.

Ali izumitelj novog ferala sanjao je o bogatijem moru o kojemu su dolazile vijesti iz pisama komiških iseljenika u Americi. Ponesen emigrantskim valom i on je napustio vesla i težak život ribara po dalekim škojima Viškog arhipelaga i uputio se u Ameriku noseći sa sobom nacrt karbidnog ferala.

Početkom dvadesetog stoljeća već su bili napravljeni u Americi eksperimenti s podvodnim električnim svjetlom napajanim iz generatora u barci. Ali ta novotarija nije još bila u širokoj upotrebi ponajviše zbog straha što ga je izazivala električna struja.

Ta situacija pogodovala je Jakovu Kuljišu i on je u USA uspio patentirati svoju napravu – acetilenski feral za noćni ribolov godine 1903. Za tu je zaslugu dobio priznanje državne vlasti i proglašen počasnim građaninom Sjedinjenih Američkih Država.

03 povelja

Foto: Povelja Počasnog građanina Amerike Jakovu Kuljišu za izum karbidne svijetiljke za ribolov na plavu ribu (Multnomah, Oregon 1903)
Photo: Charter presented to Jakov Kuljiš for the invention of the acetylene lamp, (Multnomah, Oregon 1903)

Autor teksta: Joško Božanić

‍