Geologija Viškog arhipelaga

Viški arhipelag prostor je najveće koncentracije spomenika prirode u Europi: Medvidina špilja, Modra špilja, magmatski otoci Jabuka i Brusnik, uvala Stiniva te Zelena špilja na otočiću Ravniku.

Viški arhipelag dijelom je izgrađen od najstarijih stijena na području Jadrana nastalih prije 220 milijuna godina čime se ističe od ostatka Jadranskih otoka koji su većinom građeni od sedimentnih stijena.

Komiška uvala razlikuje se od svih ostalih uvala na Jadranu jer je nastala prodorom dijapira, velike mase pra-soli iz dubina, koji je oblikovao današnji izgled otoka Visa izdizanjem slojeva sedimentnih stijena. Ostatke dijapira nalazimo i danas na nekim plažama u komiškoj uvali.

Osim komiške uvale, kao vrhovi dijapirskog prodora strše nad morem veliki blokovi magmatskih stijena - otoci Jabuka i Brusnik. Neki od blokova pak nisu ni doprli do površine mora i danas su poznati ribarski brakovi (podmorski otoci) Kavalina (kod Brusnika) te Gatula, Sika od Trešjovca i Tara kod otoka Biševa.

Osim magmatskih otoka, većina stijena otoka Visa izgrađena je od nekoliko kilometara debelih sedimentnih stijena nastalih litifikacijom pijeska i mulja te čitavih ljuštura organizama (školjki).

Na sjeveroistočnim predjelima otoka Visa golemi su nanosi eolskog pijeska, čitava plodna polja pijeska koji su nanosili vjetrovi za vrijeme ledenih doba, kad je veći dio današnjeg Jadrana bila suha stepska ravnica. Nastale su tada i brojne geomorfološke formacije – špilje i uvale, pravokutni oblici naslaganih blokova ili špiljskih otvora.

Poseban geološki kuriozitet jest najudaljeniji otok arhipelaga - Palagruža na kojemu je prvi puta identificiran Pelagozit, specifični oblik minerala aragonita zanimljivog postanka. Tu posebnu, unikatnu vrstu crne kore na kamenu geologija je imenovala nazivom pelagozit prema talijanskom nazivu za Palagružu – Pelagosa (od grčkog pelagos – pučina, dakle otok otvorena mora).

‍