Stanovnici otoka Sveca bili su vazda upućeni na more. Ribolov je oko otoka bio obilan te je bio temelj života ovim ljudima pučine. I oni su kao i Komižani gradili gajete falkuše kojima su lovili ribu i plovili do trinaest milja udaljene Komiže. Tim barkama prenosili su oni u Komižu svoje proizvode: vino, ribu, janjad, drvo. Gomile ogrijevnog drva, borovine i česmine, stizale su svake jeseni s otoka Sveca na komišku rivu. Borovina s otoka Sveca posebno je bila cijenjena za gradnju brodova. Ta borovina, čije krivine oblikuju snažni vjetrovi pučinskoga mora, ima gustu venu te je mnogo čvršća od borovine s otoka Visa. Mnoge komiške gajete falkuše sagrađene su od te borovine sa poželjne Pitieje, što bi rekao Fortis.

Od te borovine bila je sagrađena i posljedna gajeta falkuša s otoka Sveca Jelisava. Kada su sa komiških žala nestale i posljednje stare gajete falkuše, koje su prema drevnom običaju spaljene u žrtvenom ognju u čast zaštitniku pomoraca i patronu ribarske Komiže svetom Nikoli Putniku, ostala je bila na otoku Svecu posljednja falkuša Jelisava. Ta falkuša doživjela je brodolom olujne noći 25. kolovoza 1986. u uvali Porat na Biševu. Potom je spašena, obnovljena i pohranjena u komiški ribarski muzej. Kulturna ustanova za istraživanje iskustva življenja s morem ARS HALIEUTICA iz Komiže temeljito će istražiti ovaj drevni tip broda i poduzeti akciju izgradnje njene vjerne replike kojom će ovu brodograditeljsku i ribarsku tradiciju prikazati na svjetskoj izložbi EXPO 98 – Oceani: naslijeđe za budućnost u lipnju 1998. godine u glavnom gradu Portugala, u Lisabonu.

Istraživši formu ovog arhetipskog mediteranskog ribarskog broda, ali i usmene priče ribara i brodograditelja Viškog arhipelaga, ekspedicija ARS HALIEUTICE krenut će s komiške rive u kolovozu 1995. na otok Svetac sjeći drvo za gradnju nove gajete falkuše. Za tu akciju potrebno nam je bilo iskustvo starih piladura s ovog otoka, a pouku smo dobili od brodograditelja barba Jakova Zankija koji je svoju mladost proveo na otoku Svecu.

Autor: Joško Božanić

‍