Kolêndonje – pjevanje konendarskih pjesama; pjesme koje se pjevaju na Badnju noć (Bȏlnju nûć), u noći Silvestrova i u źeźȋn ol Vodokȏrś.

Riječ je o pretkršćanskom običaju, koji je kristijaniziran.

Dolazi iz latinskog calendae – prvi dan u mjesecu koji se u Rimskom Carstvu obilježavao pjevanjem kojim se slavi početak nove lunarne faze. Visoki svećenik (pretkršćanski, a kasnije kršćanski) pontifex proglašava u hramu (templum) broj dana do sljedećeg mjeseca. Na taj dan dužnici moraju platiti svoje dugove koji su se upisivali u računovodstvenu knjigu (Calendaria). Odatle i naziv za kalendar. Grci nisu imali kalendas (lat. calendae) pa odatele ironičan izraz ad kalendas Graecas sa značenjem – nikada. U poganskim vremenima pjevale su se kolede – koledarske pjesme kojima se dočekivao preokret u prirodi – početak novog ciklusa godine, doček novorođenog Sunca, kada se počinje duljiti dan, a koji je datum kasnije vezan za rođenje malog Boga > Božić. Od riječi calendae > kolende i vlastito ime Kolinda.

U mom djetinjstvu šezdesetih godina 20. stoljeća u Komiži, kao i na cijelom otoku Visu, pjevale su se kolendarske pjesme. Išle su manje grupe dvoje do petero-šestero djece od kuće do kuće i pred vratima domaćina pjevale prigodne pjesme na istu ili sličnu melodiju nazdravljajući ukućanima dolazak Božića, Mladoga Lita / Mlodega Lita i Sveto Tri Kroja / Vodokarsće.

Nekoliko tjedana prije Božića formirale su se grupe djece od najmanje dvoje do pet-šest i pravili plan kome će ići kolendati. Išlo se kolendati rodbini, ali i prijateljima starijih članova obitelji. Najvažniji alat bila je lampadina, džepna svjetiljka na baterije. U tome su se djeca natjecala tko će imati bolju, kome bolje svijetli, je li svijetli u bojama, je li stigla u paketu s iznošenom odjećom, sćinkama (staklenim klikerima) i žvakaćim gumicama iz Amerike ili je domaća. I onda bi se o tim lampadinama tjednima raspravljalo isto kao i o listama onih obitelji kojima se planira kolendati uz strategiju obilaska onih vratiju na kojima se očekuje veći dar u novcu.

Domaćin bi poslije zadnjih otpjevanih stihova otvarao vrata i nudio parsurate, suhe smokve, hruštule, galetine, mendulat i pitao bi „Ku darzi pineze“. Onda bi njemu uručio dar koji se nije smio vidjeti. To bi se po odlasku odmah lampadinom provjerilo. Domaćin bi se interesirao za njihove roditelje, rodbinu i onda bi ih obično najstariji član ispraćao na vrata jer se djeci žurilo da što više vrata posjete. Novac se dijelio pravedno na jednake dijelove.

Kad se pjevalo ispred vratiju obitelji kojoj neki blizak član obitelji nije prisutan, družina je pazila da ne izostavi strofu I onoga i onoga / kega nema ovdje / Na dobro mu na dobro mu / Sretan Bozić Dojde. Ta strofa je igrala na sentiment domaćina i donosila je bodove važne za odluku darovatelja o visini iznosa dinara koje je darovao djeci.

STIHOVI KOLENDONJO (Prema mome sjećanu)
Dobra vecer kući ovoj
Dobra vecer kući ovoj
I druzini ko je u njoj

Dosli smo van kolendati
Dosli smo van kolendati
Sretan Bozić nazivati (ili Mlado Lito / Vodokarsće)

Najprvoga starjesinu
Najprvoga starjesinu
A za njime svu druzinu

Lipo ime Dinko, Dinko
Bog ga zivio
Mnogo ljeta sretan bio bio
Mnogo ljeta zivio

Lipo ime Ana, Ana
Bog je zivio
Mnogo ljeta sretna bila bila
Mnogo ljeta zivila

Lipo ime Bepo Bepo
Bog ga zivio
Mnogo ljeta sretan bio bio
Mnogo ljeta zivio

I onega i onega
Kega nema ovdje
Na dobro mu, na dobro mu
Sretan Bozić dojde

Preko svega grada prosli
Preko svega grada prosli
Na postena vrata dosli

Nam su rekli ljudi stari
Nam su rekli ljudi stari
Da vi jeste čovjek pravi

Otvorite ormarune
Otvorite ormarune
Izvadite butiljune

Otvorite skafetine
Otvorite skafetine
Izvadite galetine

Mi van kruha ne pitamo
Mi van kruha ne pitamo
Jer mi kruha doma imamo

Da bi bilo mendulata
Da bi bilo mendulata
Neka su nan garla laka

Da bi bilo i orihuv
Da bi bilo i orihuv
Za pokoru nasih grihuv

Isprid kuće romunija (družina)
Isprid kuće romunija
Faljen Isus i Marija

Svarsila je pisma nasa
Svarsila je pisma nasa
Otvorite vrata vasa

Autor teksta: Joško Božanić

‍