Ujutro bi svićar skuhao čaj i javio se družini: Ala, naši, idemo! Ali ujutro je vrag! One ruke su preko noći otekle. Prsti nabubrili. Kad si se išao popišati u more preko boka broda teško je bilo otkoščati dugmad od šlica. Vjerujte mi događalo se da čovjek nije mogao otkopčati ujutro šlic za se popišati. Većinom bi ljudi uvečer ,dok su im prsti bili pokretni, otkopčali šlic da se ujutro lakše mogu popišati. I kad bi se ujutro pišao u more preko boka broda bio bi smočio ruke u toplu pišotu da ti ruke omekšaju, dca ti se prsti puste, da možeš početi raditi. Najteže jke bilo dignuti dva prva sinjala dok ti se prsti ne puste.

Bili bi ti jastozi izranili ruke. Jastoga valja rukom, uhvatiti u vrši dok trepeće. Onda ga valja pakirati u kutiju u travu i tako svakoga valje više puta prepakirati da izbaci iz sebe izmet. Ako si tri dana na škoju, tri put prepakiraš iste jastoge. Isti jastog ti prođe tri-četiri puta kroz ruke. A jastog je hrapav. Pajoli su uvijek mokri, a na njima spavaš. Ali druge ti nema. Valja ulovit. Valja donijeti doma. A dnevno smo lovili i po sto do dvjesto kila, a kojki put i do tristo.

Autor: Joško Božanić

‍